Igor Žonja, učesnik panela „Tržište rada u regionu“, predsednik je uprave Tau on-line, kompanije koja stoji iza vodećeg hrvatskog portala za oglašavanje MojPosao i koja je deo ALMA CAREER grupacije iz Finske.
Vođen bogatim iskustvom u strateškom marketingu i sa nasleđem iz IT sektora u kojem je napravio prve korake u svetu rada, Igor je odgovornim i kvalitetnim poslovnim rešenjima MojPosao svrstao među 20 najposjećenijih web stranica u Hrvatskoj, sa više od 770.000 posetilaca svakog meseca. O zadovoljstvu 54.000 klijenata kontinuirano brine preko 90 zaposlenih u kompaniji.
Svojim radom se dokazao i na rukovodećim pozicijama u nekoliko velikih kompanija: Varteks, Đuro Đaković grupa, ELECTUS DGS, CROATIA osiguranje, VIVA info.
Po struci je profesor matematike, a ljubav prema brojkama prerasla je time da kompanije koje vodi ili u čijem je nadzoru, danas broje 5000 zaposlenih.
Hrvatska je među zemljama s najvećim padom nezaposlenosti u EU. Kako je došlo do ovog pada stope nezaposlenosti?
– U pitanju nedostaje period na koji se isto odnosi. Naime, Hrvatska je imala više zaposlenih osoba 2008. nego 2018, no isto tako treba priznati da je 2008. imala više stanovnika i više radno sposobnih stanovnika, tako je nezaposlenost ista 2008. i 2018, cca 8,5%. Ali, gde je razlika, Hrvatska je svoju veću zaposlenost odnosno manju nezaposlenost bazirala na zaduživanju, povećanoj potrošnji i nedovoljnim investicijama. Krajem 2008. pogodila nas je veoma jaka kriza kao posledica svetske krize, ali većim delom zbog naše preterane potrošnje i slabe efikasnosti celog društva. Od 2008. do 2014. nezaposlenost je stalno rasla jer je Hrvatska posle Grčke imala najveću krizu u Evropi. Zadnjih pet godina nezaposlenost pada zbog članstva u EU te postepeno sve veći broj ljudi napušta Hrvatsku, te je društvo postalo nešto efikasnije i nešto je relativno smanjilo potrošnju, ali strukturne reforme su izostale i bez istih ćemo teško uloviti priključak s Evropom jer nam je rast preslab i usporava. Zaposlenost je povećana u tom periodu ali još nismo dostigli 2008.
Pojedini analitičari navode da su uzroci iseljavanje i sezonski poslovi. Kako vi to vidite?
– Članstvo u EU je omogućilo lakše iseljavanje i teže useljavanje. No nije nama problem EU, mi nismo dovoljno dobro iskoristili predpristupne fondove kako količinski tako i kvalitativno. Ipak smo ušli u EU i ponašamo se na sličan način, novu vrstu EU fondova opet ne koristimo dovoljno i tamo gde koristimo većim delom je nerazvojno.
Istraživanje koje je portal MojPosao sproveo na uzorku od gotovo 1300 ispitanika pokazuje i da su glavni razlozi iseljavanja iz Hrvatske bolji standard u inostranstvu, svetonazor i moralne vrednosti, kao i bolje plaćen posao u struci. Deo ispitanika kao razloge je naveo i nemogućnost pronalaska posla u Hrvatskoj, veliku birokratiju, raširenu korupciju i nepoštovanje zakona. Najviše ispitanika s iskustvom rada u inostranstvu, njih 44 posto, boravilo je i radilo u Nemačkoj. U Nemačku želi da ode i najveći deo ispitanika koji planiraju da odu iz Hrvatske, čak 63 posto. Na drugom mestu je Austrija, u kojoj je iskustvo boravka i rada ima 13 posto iseljenika. Sledi Irska, s devet posto hrvatskih iseljenika, te Italija i Slovenija, pokazuje istraživanje portala MojPosao.
Kakvo je stanje sa zapošljavanjem u IT sektoru, da li postoji manjak ovih profila, a s druge strane kako su obrazovne institucije odgovorile na sve ono što nam je digitalizacija donela?
– Kada govorimo o potrebama hrvatskog tržišta rada, pre svega treba reći da nama nedostaje ceo niz zanimanja za ceo spektar delatnosti, od IT-ja, preko zdravstva do transporta, turizma, ugostiteljstva, građevinarstva, brodogradnje… Nedostaje nam i kreativnih i nekreativnih radnika, zanatlija, inženjera, programera, lekara, konobara, kuvara, tesara, zidara… Dakle, hrvatsko tržište rada ne zadovoljava ni osnovne potrebe hrvatskih preduzetnika.
Najmanje prosečnih prijava po oglasu beleže kategorije: Instalacije, održavanje i popravci; Graditeljstvo, geodezija, geologija; Poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo; Zdravstvo i socijalni rad; Briga (o deci i starijima); Briga o lepoti, sport.
Reč je o problemu koji dugoročno otvara pitanje usklađenosti strukovnog obrazovanja s potrebama tržišta rada. Do tada, građevinski sektor nije jedini koji oseća posledice nedostatka kvalifikovanih radnika i koji traži da se uvozne kvote stranih radnika povećaju.
Što se tiče IT kategorije, prosečan broj prijava na oglase pada iz godine u godinu. 2015. godine prosečan broj prijava iznosio je 40, dok je u 2018. taj broj prepolovljen – na 21 prijavu.
Kako se Hrvatska bori sa “odlivom mozgova”? U koje zemlje građani najviše odlaze i koji profili?
– U drugim državama Evropske unije duže od godinu dana živi 348.300 radnosposobnih osoba u dobi od 20 do 64 godine s hrvatskim državljanstvom – njih ukupno 82.300 ili 31 posto više nego tokom 2013., godine kad je Hrvatska ušla u EU.
Oni danas čine čak 14 posto ukupnog radnosposobnog stanovništva koje živi u Hrvatskoj te je, po tom kriterijumu, Hrvatska na trećem mestu rang-lestvice zemalja EU. Na prvom je mestu Rumunija, država čiji radnici u drugim državama EU čine čak 19 posto ukupnog radnosposobnog stanovništva, a na drugom Litvanija koja ima 15 posto radnika izvan svojih granica.
Pogleda li se obrazovna struktura radnosposobnih hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske, podaci su, kažu stručnjaci, krajnje zabrinjavajući. Naime, broj radnika s niskom stručnom spremom u periodu od 2013. do 2017. godine nije se bitno promenio, odnosno narastao je za tek 4 posto. Broj onih sa srednjom stručnom spremom, koji čine većinu u obrazovnoj strukturi radnosposobnih osoba u Hrvatskoj, narastao je za 35 posto, što odgovara proseku rasta ukupnog broja radnosposobnih u drugim državama EU. No, broj visokoobrazovanih narastao je za čak 66 posto!
Radi se o dvostruko većem porastu od prosečnog porasta visokoobrazovanih među svim emigrantima iz država EU, koji iznosi 32,5 posto, te drugoj najvišoj stopi u EU (najveću stopu rasta broja visokoobrazovanih među onima koji su napustili svoju zemlju i otišli raditi negde drugde unutar EU ima Portugal, 78 posto). Najčešće zemlje iseljavanja su države tržišne privrede i učinkovite javne administracije: Nemačka, Irska, Švedska, Austrija.
